Oštećenja fasade (pukotine, ljuštenje, kredanje, blijeđenje...) uglavnom nastaju zbog štetnih atmosferskih utjecaja (UV, vlaga, vjetar, oluje...) i onečišćenja zraka u urbanim i industrijskim područjima (sadržaj CO2, SO2 i dušikovih oksida).

Premazi se mogu oštetiti i kao posljedica propusta u izgradnji, nepravilnog nanošenja premaza, odabira neprikladnog premaza i/ili nijansi otpornih na svjetlost itd. Plijesan i alge također se mogu pojaviti na fasadi zbog pogodnih uvjeta (vlaga, slabo osunčane površine...).

Budući da je štetne atmosferske utjecaje i okoliš nemoguće izbjeći, počinju se javljati vidljivi znakovi oštećenja i propadanja premaza. Sanacija je neizbježna, jer ako se problem zanemari, u konačnici će se pogoršati propadanje same obloge, a zatim i osnovnih građevnih elemenata zgrade. Posebno je važno zaštititi fasadne površine od štetnih učinaka vlage.

Završna žbuka s pukotinama

Klasifikacija fasadnih boja prema EN 1602-1

Na raspolaganju je široka paleta različitih premaza, ovisno o kemijskom sastavu, glavnim svojstvima i naposljetku, estetskom izgledu. Budući da se fasadne površine obrađuju različitim premazima/premaznim sustavima, vrlo je teško odlučiti se što odabrati za sanaciju. Za pravilan odabir sanacijskog premaza, potrebno je poznavati neke od glavnih značajki fasadnih boja koje utječu na kvalitetu zaštite.

Kredasta površina

Za kvalitetnu zaštitu fasadnih površina od štetnih utjecaja vlage, bilo kod prve ugradnje bilo kod sanacijskog bojanja, posebno su važne dvije značajke: paropropusnost i upijanje vode.

Površina fasade zaražena algama i plijesni

Što je S_d niži, to je viša paropropusnost sloja boje.

Propusnost na vodu (upijanje vode):

Izražava se koeficijentom upijanja vode W24 koji navodi koliko vode sloj boje upija u 24 sata pri konstantnoj temperaturi i debljini filma - izražava se u kg/m2K1/2. Što je W24 niži, to je niže upijanje vode sloja boje.

Što je upijanje vode niže, to je veća vodootpornost premaza.

Važne funkcionalne značajke fasadnih boja za sanaciju

Osim paropropusnosti i upijanja vode, mnoge druge važne značajke fasadnih boja omogućuju kvalitetnu sanaciju starih fasadnih premaza. Tanke mikro pukotine koje se pojavljuju na starim, istrošenim premazima mogu se prekriti fasadnom bojom koja sadrži vlakna. Vlakna su raspoređena u rešetkastu strukturu u matrici filma boje koja premošćuje tanke pukotine. Također je važna pažljiva kombinacija kvarcnih i karbonatnih punila različitih granulacija. Ona su ravnomjerno raspoređena u vezivnoj matrici i pružaju premaz jednolike debljine koji je ravnomjerno zaštićen vezivom po cijeloj površini. Kvarcna punila povećavaju mehaničku čvrstoću premaza i time njegovu otpornost na habanje. Budući da se na starim fasadama, koje su više izložene vlazi, često razvijaju plijesan i alge, sanacijski premaz mora sadržavati biocidnu zaštitu suhog filma koja će dulje vrijeme sprječavati razvoj plijesni i algi na obnovljenoj fasadi.

Vezivo je ključan sastavni dio svakog premaza. Količina veziva važnija je od vrste veziva. Glavna uloga veziva je zaštita pigmenata i punila. Veziva propadaju nakon duljeg izlaganja UV sunčevoj svjetlosti, nakon čega dolazi do UV razgradnje i ispiranja pigmenata i punila. To se uglavnom može prepoznati po blijeđenju nijanse boje, mrljavom izgledu i kredanju premaza. Stoga je vrlo važno da se za pripremu boje biraju samo anorganski pigmenti, zato što su, u usporedbi s organskim pigmentima, otporniji na UV zračenje i utjecaje vremena.

Odabir nijanse boje također je važan. U slučaju odabira tamnije boje, upijanje toplinske energije je veće, a obojana fasadna površina više se zagrijava nego ako je nijansa svjetlija. U razdobljima s većim promjenama temperature tijekom dana/noći, film boje se zagrijava i stoga rasteže tijekom dana, a zatim se hladi i skuplja tijekom noći. Uobičajene fasadne boje ne stvaraju dovoljno elastičan film koji može podnijeti veliku količinu periodičnog ponavljanja istezanja i skupljanja, tako da tamnije nijanse češće dovode do pukotina koje predstavljaju početak propadanja zaštite fasade. Proizvođači premaza definiraju Y-vrijednost za svaku nijansu boje u ljestvicama boja. Y-vrijednost je mjera za svjetlinu ili tamnost nijanse. Y-vrijednost bijele nijanse je 100, a crne 0. Što je Y-vrijednost viša, to je nijansa svjetlija, upija manje toplinske energije i manje se zagrijava. Ne preporučujemo nijanse boja s Y-vrijednošću nižom od ili jednakom 20 za fasadne površine. Prema našem iskustvu, čak se i nijanse kod kojih je Y-vrijednost = 50 pregrijavaju.

Odabir fasadne boje za sanaciju ovisi o vrsti starog fasadnog premaza

Na fasadnim površinama koje su bile zaštićene sustavom toplinske izolacije na osnovi ekstrudiranog polistirena (stiropora) završni sloj je akrilna disperzijska žbuka. Za te su sustave značajne srednja paropropusnost i nisko upijanje vode. Slične značajke imaju i akrilne fasadne boje koje se inače koriste za dekorativnu zaštitu toplinski neizoliranih fasadnih površina.

Kako bi te dvije značajke ostale na istoj razini, za sanaciju se koristi SPEKTRA Facade Universal. U slučaju fasada toplinski izoliranih mineralnom vunom ili nekom drugom visoko paropropusnom izolacijom, kao završna disperzijska žbuka najčešće se koriste silikatne ili silikonske žbuke. Takvi su sustavi visoko paropropusni i imaju vrlo nisko upijanje vode. U tom slučaju za sanaciju preporučujemo SPEKTRA Facade Renoxan jer zahvaljujući svom sastavu zadržava visoku paropropusnost i nisko upijanje vode. Ona je prikladna i za obnavljanje visoko paropropusnih i vodootpornih fasadnih boja i mineralnih žbuka. Sastav obje fasadne boje pruža dugotrajnu zaštitu jer svojim sastavom zadovoljavaju sve navedene zahtjeve za obnovu starih, dotrajanih fasadnih površina.