Utjecaj okoline i fizikalnih značajki fasadnih slojeva
Na pojavu ali i plijesni utječe nekoliko čimbenika:
– mikroklima u blizini objekta, posebno blizina vegetacije, vodenih površina i zasjenjenost;
– strukturna izloženost, poput sjevernih fasada i nedovoljne zaštite nadstrešnicama;
– odvodnja oborinskih voda i prisutnost kapilarne vlage;
– svojstva završnog sloja, posebno njegova upojnost, paropropusnost i hrapavost.
Zaražena fasada / fasada nakon obnove
Hrapav završni sloj mikroorganizmima pruža više mogućnosti za prianjanje, a visoka upojnost omogućuje dugotrajnije zadržavanje vlage. Čak i kod fasada izrađenih u potpunosti od istih materijala, lokalne razlike u temperaturi i relativnog vlažnosti mogu dovesti do izrazito kontaminiranih područja.
Najkritičnije su:
– sjeverne strani objekta,
– područja podzemnog dijela zgrade,
– zasjenjena područja ispod nadstrešnica ili među gušćom vegetacijom,
– ponegdje i više lokacije zbog izloženosti vjetru.
Načela i faze obnove biološko kontaminiranih fasada
Osnovna smjernica prilikom obnove je uklanjanje i uništavanje mikroorganizama, a tek nakon toga slijedi bilo kakav fizikalni ili estetski popravak fasade. Mehaničko čišćenje na početku postupka se ne preporučuje, jer bi moglo raširiti žive spore na površine koje još nisu zaražene.
2. Mehaničko čišćenje nakon djelovanja biocida
Otprilike 12 sati nakon nanošenje, površina se čisti mehanički, mekom četkom ili vrućom vodom odnosno parom pod niskim tlakom. Ključno je da se završni sloj ne ošteti, jer bi to moglo oslabiti njegovu zaštitnu funkciju i povećati upojnost.
3. Obnova oštećenja i priprema podloge
Nakon potpunog sušenja, fasada je spremna za popravak pukotina, krpanje mehaničkih oštećenja i izravnavanje.
